12.04.2016.

Frend

Svi mi imamo jednu prijateljicu, poznanicu ili kako vec god koja nam je u fazonu da prica o nebitnim stvarima, i da izlazak s njom je osudjen na jednu ili dvije teme. Tako imam i ja jednu prijateljicu s faxa, koja nije iz nase drzave, nego joj do kuce treba 14 sati voznje busem. I ja kad s njom izadjem njena svaka recenica zapocinje kako cemo na faxu ovo, ono, hocemo li uspjeti poloziti, ucim li, koliko ucim i slicna pitanja. I hajde nekada mi je to ok, a nekada ono pomislim helou curo odakle ti vise snaga da pricas o jednom te istom jebenom faxu. I ok je meni jer ona misli da ja nju razumijem, ok i razumijem jer idemo na isti fax, ista smo godina, ali ono da li se ikada cura zapita da postoji nesto drugo? Oh da ne zapita jer druga tema joj je porodica koja joj je toliko udaljena, i ono ona meni prica jer se pozeli, jer joj njeni nedostaju, ali cetri godine je tu i navikla se vise na to. Najjace mi je kad mi prica za rodicu, koja joj u biti nije rodica, nego je od njenog zeta rodica, ali ona je ovo ono, imala nekog momka 7 godina, pa se za drugog udala, itd, a ona njena kcerka od amidze, iako joj on nije pravi, ali ga tako zovu, pravo je luckasta. I onda ja to sve slusam klimam glavom, kontam neka se isprazni, zao mi je. I ono kontam u sebi koji k mi sve to pricas kad ja nikada necu ni vidjeti ni cuti te ljude, jer da bi dosla da tvoje vukojebine od drzave mi treba viza, i brdo zelje da tamo odem, a nje nemam nikako. Onda predje na temu svog jedinog decka, bivseg, s kojim vise nije bila u vezi nego sto jeste. I onda krene kako je sad bila zadnji put kuci, a on se njoj javio(cisto u to sumnjam, jer je s njim bila u prvom srednje), i kako su oni pricali satima. I onda dodje ovdje i ni traga ni glasa od njega. Haha bas cudno. I onda ja tako klimajuci glavom, psujem sve u sebi sto ponovo jedno te isto slusam, i kontam odakle mi snaga vise za to. Hm ma joj nemoj te me pogresno shvatiti, ona je meni strasno draga, i uvijek je nekako tu u mojoj blizini, ali stvarno sam umorna od jeste te iste price, evo vec godinama. Ono znam da smo svi umorni, da nam je svega na vrh glave, ali kako neko ima snage toliko puta jedno te isto da prica? Cuje li taj sebe neko kad sve to izlazi iz njegovih usta, ili to izlazi samo onako da bi nesto pricao? I onda kad dodjemo na neku novu temu koja nije neka od ovih spomenuti, onda shvatim kako moze i da bude 5 minuta s njom lijepo, a ne umarajuce.. ali to je trajalo sve dok se ne vrati na pomenute teme, a onda krene moj period kurlatanja ociju, klimanja glavom, i psoovanja u sebi.I ne mislim ja da je ona losa osoba, bas naprotiv mislim da je odlicna i da je neiskvarena, naivna u istu ruku. Znam da sam jednom spremala ispit koji je ona rijesila, a koji je ono bas tezak, i pored njega imala sam jos neki ispita koje nisam mogla izaci dok njega ne rijesim, ono zapetljala sam se haos. I ona mi se nakacila kako ona nista ne moze stici, kako je pretesko, tad sam planula bukvalno je poslala u p.m jer ne volim tako neke osobe koje vise samo svoju muku, i ona im je najteza. Tad sam joj par stvari rekla, i mozda gruba i bezobrazna bila, ali od tad slicnijih situacija s njom nisam imala. Ono toliko mi je kasnije bilo zao da sam pozeljela da joj napisem izvini, ali nisam nego sam se suzdrzala do kraja. I cesto mi izadjemo i popijemo kafu, ali ja vec prije izlaska kontam samo da ne bude ista tema. Najvise volim kad izadjemo navecer vani kad je ogromna buka i ne mozemo pricati, samo plesati i uzivati. Haha zlo sam zar ne? :P

29.03.2016.

Booosnaa i Hercegovina

Pobjeda juhu juhu

27.02.2016.

.

Nakon 4 uzastopna vikenda koja sam izlazila i u casu sipala do vrha, a ispijala do dna, ovaj vikend provodim uz caj, sok za organizam, mene i okolinu :P

02.01.2016.

1.1.2016

Nakon toliko godina, jedna od onih godina kad nisam sumirala ni 2015, a niti zelim da mislim o necemu sto je bilo. Ostavila sam je tamo gdje joj je mjesto, iza mene. Spakovala sam joj kofer i ... I necu je spominjati nikako vise, jer je bila i prosla. Sad mi je na putu 2016, kako nju zapoceti i kako nju prezivjeti? Znam da sam prvi put sinoc u 00:00 samo cestitala najblizim, i onako prazno stajala. Nakon toliko godina slavlja sa prijateljima, ovu sam godinu posvetila porodici, bas zbog 2015 sta nam je sve donjela. Oo kako je samo ta godina burno pocela. A sad ni jedne misli, ni jedne ideje, niti jedne zelje, osjecaja. Prazno. Ne zbog godina, sto cu godinu biti starija, nego zbog mene, i mojih nekih unutarnjih nemira, razloga, i ... I cesto sam znala da sanjam, i da se ostvare ti snovi. I evo i danas je to bilo, sanjala sam prosto gotovo danasnji cijeli dan, i cesto navecer bojim se da legnem, bojim se zatvoriti oci, jer bojim se sta bi mi moglo na san doci. I zato u zadnje vrijeme svoje snove drugim ljudima pricam, da ne bi bilo da je neki deja vu u pitanju. Ne znam koliko je to ispravno, ali nije ni prva ni posljednja greska koju cinim naravno. Ocekivanja od ove 2016, nemam i ne zelim da imam, jer zelje su jedno, mogucnosti drugo, a sta ce se u biti desiti trece. I necu ni pisati spisak zelja, to je pisano 22 godine, i koja svrha? Idem da zivim zivot, i da krenem misliti malo drugacije, malo ne mogu reci zrelije, ali sigurno mogu ostaviti sve i skrenuti na drugi put.. Vrijeme je da drugi put postane moj izbor. Idemo dalje, sve do medalje!


Stariji postovi